• Zagrebačko dijabetičko društvo, udruga za promicanje zdravlja osoba oboljelih od dijabetesa

Tjelesna aktivnost odavno je poznat način liječenja šećerne bolesti i provodi se u kombinaciji s ostalim načinima – pravilnom prehranom, inzulinom i/ili lijekovima antidijabeticima.

Praćenje i rad s osobama sa šećernom bolešću i nova istraživanja donose nove spoznaje i nova iskustva na tom području.

Osnovna spoznaja o učinku tjelesne aktivnosti kao načina liječenja šećerne bolesti je iskorištavanje glukoze iz krvi tijekom mišićnog rada – tjelesne aktivnosti. Postoje još mnoge  dobrobiti koje se postižu tjelesnom aktivnošću, a liječenje čini potpunim i cjelokupno funkcioniranje organizma poboljšanim.

Svaka osoba sa šećernom bolešću, bez obzira na životnu dob, tip i trajanje bolesti može i treba, zapravo mora provoditi određenu tjelesnu aktivnost.

U životu svake osobe postoji svakodnevna, uobičajena, profesionalna aktivnost i dodatna tjelesna aktivnost koju osoba bira prema interesu ili provodi prema preporuci stručnjaka.
Svakodnevna aktivnost koja postoji u životu svake osobe može biti različite (promjenjive)   jačine i trajanja. Važno je znati procijeniti potrošnju energije i vrijednost te aktivnosti jer se
tjelesnom aktivnošću glukoza iz krvi iskorištava razmjerno vrsti, jačini i trajanju aktivnosti.

Dobrobiti i pozitivni učinci tjelesne aktivnosti općenito ali i za regulacija šećerne bolest su i:                                              exercising
– iskorištavanje glukoze iz krvi,
– održavanje i poboljšanje cirkulacije krvi,
– održavanje i poboljšanje snage i mase mišića,
– održavanje i poboljšanje provodljivosti perifernih živaca,
– održavanje i poboljšanje opće tjelesne spremnosti,
– sprječavanje kroničnih komplikacija,
– pozitivan psihološki učinak.

Dobrobiti  i pozitivni učinci tjelesne aktivnosti postižu se redovitim i stalnim provođenjem.

U životu svake osobe važna je dodatna tjelesna aktivnost. To je odabrana i/ili  preporučena aktivnost usklađena s uobičajenom i profesionalnom, a provodi se u cilju boljeg nadzora šećerne bolesti i sprječavanja kroničnih komplikacija. Dodatna tjelesna aktivnost trebala bi svakoj osobi postati navika i stil života.

Poduka je put u ispravan odabir dodatne aktivnosti, uvid u osobne mogućnosti, izbor i siguran način provođenja u svakodnevnom životu.

Redovitost provođenja dodatne tjelesne aktivnosti smatra se 3 puta tjedno ili još bolje – svakodnevno.

U dodatnu tjelesnu aktivnost ubrajaju se oblici kretanja, tjelovježba i sportovi.

Oblici kretanja: šetnja, hodanje, trčanje, vožnja bicikla, plivanje, planinarenje.

Tjelovježba je oblik tjelesne aktivnosti programirane po jačini i trajanju za  grupe mišića, a najčešće za mišiće cijelog tijela. Sat tjelovježbe sadrži vježbe disanja, vježbe gibljivosti, vježbe za održavanje snage i/ili jačanja mišića, vježbe istezanja i vježbe opuštanja. Sat tjelovježbe može biti programiran po jačini vježbe kao mala, umjerena i intenzivna potrošnja energije.

Tijekom  određenih aktivnosti i načina vježbanja povećava se broj otkucaja srca – brzo hodanje,  hod uz brijeg, hod uz stube, aerobik i dr. Aktivnosti i vježbanje može se programirati tako da se broj otkucaja srca u minuti predviđeno poveća. Tijekom takvih aktivnosti osjeća  se zagrijanost i toplina koja nastaje izgaranjem tvari potrebnih  za takve aktivnosti.

Uz dodatne aktivnosti u kojima se troši više energije nego kod uobičajenih poslova postoje  vježbe koje se preporučuju svim osobama sa šećernom bolešću. To je program vježbi za mišiće  stopala, potkoljenica, natkoljenica i zdjelice, a provodi se u svrhu sprječavanja komplikacija šećerne bolesti i u programu liječenja i rehabilitacije.

Poduka o vježbama za mišiće stopala organizira se u ustanovi, a poslije se redovito provodi u kućnim uvjetima. Ciljevi redovitog svakodnevnog provođenja ovih vježbi  su: održavanje boljeg protoka krvi u  krajnjim dijelovima tijela – stopalima, održavanje gibljivosti malih zglobova stopala, održavanje jakosti i snage malih mišića stopala te potkoljenica, poboljšanje provodljivosti perifernih živaca (osjeta u stopalima) i stabilnost tijekom hodanja.

Postoje posebnosti u odabiru, preporukama i navikama provođenja dodatne tjelesne aktivnosti prema životnoj dobi:
U mladoj životnoj  dobi  (djeca, učenici, studenti, mladi) šećerna bolest, uglavnom tipa 1 ima svoje posebnosti, a način regulacije zahtijeva znanje, primjenu znanja, poznavanje sebe i ustrajnost u provođenju svih potrebnih postupaka. U toj životnoj dobi interesi su različiti i mogućnosti  provođenja tjelesne aktivnosti su raznolike i lako dostupne. U školsko doba postoji  tjelesni odgoj – redovita aktivnost te dostupnost i mogućnost provođenja sporta. Osobama koje  se odluče vježbati u teretanama preporučuje se korištenje znanja ili stručna pomoć u cilju provođenja ispravnog  načina opterećenja i pravilnog doziranja.

U srednjoj životnoj dobi (veliki vremenski raspon od početka do završetka radnog  vijeka) izbor i mogućnosti su raznolike. Mnoge osobe došle su u tu dob sa šećernom bolešću iz ranijeg  razdoblja života, a nekima se otkriva dijabetes u ovoj dobi. Radni zadaci i poslovi koje ljudi obavljaju su različiti – neki u radno vrijeme imaju minimalne aktivnosti (malu potrošnju šećera i energije), dok su poslovi drugih tako tjelesno raznoliki da se mogu smatrati i doprinosom  liječenju tjelesnom aktivnošću. Važno je spoznati vrijednosti energijske potrošnje i dodatnom aktivnošću učiniti ravnotežu u potrošnji energije i iskorištavanju šećera iz krvi.
U ovom razdoblju života  mogu postojati i komplikacije šećerne bolesti kao i još neke druge kronične bolesti. Vježbe iz rehabilitacijskog programa za navedene bolesti ubrajaju se u potrebne aktivnosti kao doprinos liječenju osnovne bolesti.
Navike vježbanja iz ranijeg razdoblja života doprinose održavanju dobre tjelesne spremnosti i sprječavanje nepoželjnih tegoba koje mogu doći s komplikacijom ili drugom kroničnom bolešću.

U zlatnoj životnoj dobi (poslije 67. godine, a razdoblje ima ranu, srednju i kasnu dob) osobe mogu imati kronične bolesti i komplikacije šećerne bolesti. Također, navike od ranije imaju  značajnu ulogu u održavanju pokretljivosti, snage mišića i funkcioniranju organizma. I u toj životnoj dobi sve osobe trebaju biti tjelesno aktivne, najprije prema trenutnim mogućnostima, a kasnije se redovitošću vježbanja i kretanja može podići osobna razina tjelesne spremnosti.

Tjelesna aktivnost i tjelovježba potrebna je svim osobama. Nikad nije kasno započeti novi, bolji  način života upotpunjen kretanjem i vježbanjem. Tjelesna aktivnost doprinosi zadovoljstvu, boljem raspoloženju, motivacijom za estetske vrijednosti (lijepo), boljem nadzoru u sveukupnom liječenju šećerne bolesti, ukratko, kvaliteti života. To mogu potvrditi svi koji to tako provode duže vrijeme i biti primjer svima koji su na početku takvih navika i takvog puta.

Jadranka  Kos, bacc. fizioterapeut i profesor rehabilitator

Ostali članci u kategoriji