• Zagrebačko dijabetičko društvo, udruga za promicanje zdravlja osoba oboljelih od dijabetesa

U organskoj poljoprivredi cilj nam je biti što više prijateljski sa okolinom. Organska poljoprivreda je nauka o životu i podrazumijeva da neprekidno promatramo i istražujemo prirodu.

Takav stav je neophodan ako želimo dobiti ono najbolje iz prirode, a to je okus. Okus je ono što u hrani tražimo. U potrazi za bogatstvom okusa, uočili smo da jedino otporne i zdrave biljke daju ukusne plodove. Moguće je dobiti kvantitetu, lijepi izgled i uzgoj biljke izvan njezine sezone, ali naše nepce je ipak najbolji sudac.

Ono što svaka biljka želi je isto što želimo i mi kao ljudska bića, živjeti, rasti i razmnožavati se. Da bi to ostvarila potrebno je da se sama izbori za svoje svjetlo, vlagu i hranjive tvari. Sve što je oko nje pomaže joj u tome, čak i korov koji uzima hranjive tvari, zauzvrat stvara hlad, zadržava vlagu, služi kao potporanj. Živa zemlja, zemlja puna glista koje ju razrahljuju, mikroorganizama koji razgrađuju otpadne tvari je najbolji supstrat, jer se u njoj biljka može najbolje ukorijeniti, izgraditi svoje temelje. Zapravo, u prirodi nema otpada. Sve što je staro, prerađuje se i služi kao humus za nove biljke. Zato pazimo da ne uništavamo živa bića, osim ako se nametnici previše namnože. U tom slučaju isto pazimo koje metode koristimo za suzbijanje. Najčešće je to mehaničko odstranjivanje ili postavljanje fizičkih barijera, a najbitnija je prevencija, tako da od samog početka podržavamo i ojačavamo biljku prskajući je sa različitim ljekovitim pripravcima. Za nagradu i za zahvalnost dobivamo ukusan plod koji je znak da je biljka ispunila svoju svrhu.

Ono što mi dobivamo konzumirajući takve biljke koje su rasle ” zadovoljne” je bogati okus, koji predstavlja kompleksni i uravnoteženi omjer hranjivih tvari, vitamina i minerala koji su nam potrebni za zdrav i kvalitetan život.

U proteklih par desetljeća udio hranjivih tvari, posebno bjelančevina, željeza, vitamina C i riboflavina u povrću smanjio se za 38% zbog forsiranog načina uzgoja gdje se biljci daju samo sredstva koja će doprinijeti lijepom izgledu i velikoj masi. Rezultat je velik i kalibriran plod, pun vode, ali manjkavog sastava hranjivih tvari jer biljka nije imala izbor uzeti si što joj je potrebno, niti vrijeme da to pretvori u nešto posebno. Biljka kroz plodove punog okusa izražava svoju želju za životom i reprodukcijom.

Ako pretpostavimo da smo ono što jedemo, tada je jasno zašto se često osjećamo da nemamo vremena i izbora u životu. Često smo bolesni i primorani biti u skučenim, zatvorenim prostorima. Istovremeno konzumiramo samo hibridno povrće koje nema sposobnost stvaranja sjemena, najčešće tretirano različitim otrovima koji ubijaju sve mikroorganizme koji bi spriječili prirodno propadanje nakon berbe, a ubrano nedozrelo, puno umjetnih gnojiva i pesticida.

S druge strane, hrana puna prirodnih okusa otvara naša čula, daje zadovoljstvo, volju i smisao našem životu.

Najveći paradoks je u tome da je zdrava hrana postala luksuz i samo za one koji su svjesni utjecaja koji hrana ima na nas. Za one druge, nažalost, ostaje ono što je ponuđeno na policama supermarketa, umotano u još jedan celofan lijepih boja, dok oko nas postoji bezbroj mogućnosti za drugačiji život.

Takva je priroda – kreativna, plodna, puna volje i želje za životom!

Pravo je pitanje: zašto i mi ne bismo bili takvi?!

Ostali članci u kategoriji