• Zagrebačko dijabetičko društvo, udruga za promicanje zdravlja osoba oboljelih od dijabetesa

Ada Ciglanija i udruga Plavi krug

Ada Ciganlija je beogradski sportsko-rekreacijski centar uz jezero na Savi, sličan zagrebačkom Jarunu. Povodom Svjetskog dana dijabetesa beogradsko udruženje Plavi krug tamo organizira maraton i utrku podrške za osobe s dijabetesom. U svijetu se svake godine održi više od 800 maratona, utrka od 42,2 kilometara. Plavi krug oko Ade je jedini maraton kojeg organizira neka dijabetička udruga! Staza ovog maratona sastoji se od pet krugova od 7,7 kilometara oko jezera s dodatkom od nekoliko kilometara u prvom krugu. Organizacija je na profesionalnom nivou, s elektroničkim mjerenjem vremena, „live“ rezultatima na internetu, dvije okrepe po krugu i brojnim volonterima i navijačima. Na utrci podrške trči se jedan krug.  Ta utrka nije natjecateljskog karaktera, a cilj joj je uključiti što više osoba s dijabetesom i podići svijest o važnosti fizičke aktivnosti.

Fotografija: Pavle Peković

Fotografija: Pavle Peković

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ovogodišnje 7. izdanje Plavog kruga održano je u nedjelju, 11. studenog 2018. Sudjelovalo je oko 250 maratonaca i ostvareni su rekordi staze u ženskoj i u muškoj konkurenciji. Pobijedili su hrvatska triatlonka Maja Bonačić s vremenom 3:17:16 i srpski atletičar Kristijan Stošić s vremenom 2:45:15. Na maratonu su sudjelovali i trkači s dijabetesom: Dejan Vasiljević iz Srbije, Rasta Vrečko, Darko Bedjanič i Rafael Ziherl iz Slovenije, Kostadin Martinov iz Makedonije i autor ovog članka iz Hrvatske. Na krugu podrške bilo nas je još više, među ostalim organizator prvog Plavog kruga i prvi „slatki“ maratonac iz Srbije Ninoslav Rašković i trostruki ironman Nenad Šimunko iz Hrvatske. Organizatori svake godine nagrade jednog maratonca s dijabetesom plaketom „Nino“, a ovogodišnji dobitnik je Dejan Vasiljević.

                                         Fotografija: Miodrag Radivojević

Trčanje s dijabetesom

S trčanjem maratona imam već dosta iskustva. Ovo mi je bio 29. maraton po redu, ali nije išao po planu. Startao sam s Majom Bonačić na za mene dosta ambicioznom tempu od 4 minute i 40 sekundi po kilometru. Razina glukoze na startu bila mi je oko 10 mmol/l, što je za početak maratona skoro idealno. Pratio sam GUK s pomoću Freestyle Libre senzora i ustanovio da prebrzo pada, vjerojatno zbog prevelikog bolusa za doručak i previše „aktivnog“ brzodjelujućeg inzulina. Nastojao sam nadoknaditi većim unosom ugljikohidrata. Na maratonima inače uzimam vrećicu meda za čaj svakih 5 kilometara. Trošio sam ih više i uzimao šećer na okrepnim stanicama, ali nisam uspio zaustaviti pad GUK-a. Nakon 3 kruga bio sam na 4 mmol/l, pa sam usporio i pustio Maju da trči svojim pobjedničkim tempom. Nažalost šećer se ni na sporijem tempu nije stabilizirao i do polovice 4. kruga bio sam već u ozbiljnoj hipoglikemiji. Nisam više mogao trčati, a potrošio sam sve vrećice meda koje sam ponio. U tom trenutku namjeravao sam hodati do iduće okrepne stanice, udaljene oko 500 metara, i odustati od utrke. Šećer je nastavio padati i dok sam došao do tamo izgubio sam svijest.

                               Fotografija: Goran Antičević

Okrepnu stanicu na južnoj strani jezera vodila je vesela ekipa iz Capital Crew Belgrade. Među njima su dijabetičari i točno su znali kako reagirati. Pokupili su me sa staze i posjeli na terasu obližnjeg kafića. Izmjerili su mi šećer glukometrom (koliko se sjećam pokazao je 2,2 mmol/l) i dali mi piti kolu. Nakon tri čaše stanje mi se brzo popravilo. Dogovorili smo da ću uz pratnju pješice do startno/ciljne okrepe, udaljene oko 2 kilometra, gdje su mi bile stvari i čekala me obitelj. Pratila me Martina Laskač, trkačica i jedna od osnivačica Capital Crewa. Hodajući s Martinom šećer mi se vratio na normalnu razinu i počeli smo lagano trčati. Kad smo došli do okrepe na sjevernoj strani jezera, osjećao sam da mogu nastaviti i završiti posljednji, 5. krug utrke. Obitelj nije bila presretna tom mojom odlukom, ali presudilo je što se Martina ponudila pratiti me još cijeli jedan krug! Nakrcao sam se ugljikohidratima i krenuo završiti i ovaj maraton. Zadnji krug prošao je bez problema, u laganom tempu i zanimljivom razgovoru s Martinom.

                                           Fotografija: Goran Antičević

Nada i zajedništvo

Trčanje maratona je ozbiljan izazov za koji je potrebna dugotrajna fizička priprema. Šećerna bolest predstavlja dodatnu prepreku. Maraton Plavi krug pokazuje da ta prepreka nije nepremostiva ni za osobe s tipom 1 bolesti na inzulinu, i tako ohrabruje i pruža nadu novooboljelima. Uz to potiče i motivira na fizičku aktivnost, iznimno važnu za regulaciju dijabetesa i prevenciju njegovih komplikacija. Na ovom maratonu upoznao sam divne ljude i stekao mnogo dijabetičkih prijatelja. Zahvalan sam Ninoslavu Raškoviću koji ga je pokrenuo, predsjednici udruženja Plavi krug Bojani Marković i cijeloj ekipi koja ga s velikim entuzijazmom organizira. Siguran sam da ću mu se vraćati i narednih godina.

Vedran Krčadinac

                                    Fotografija: Miodrag Radivojević

Tagged with:     , ,

Ostali članci u kategoriji