• Zagrebačko dijabetičko društvo, udruga za promicanje zdravlja osoba oboljelih od dijabetesa

Obično svi naši članci imaju svoj fokus u dijabetesu, odnosno njegovoj dobroj regulaciji, svakodnevnoj tjelesnoj aktivnosti te pravilnoj prehrani. Sasvim logično, složit će te se. Zato i postojimo. No, današnji dan za mene je bio sasvim drugačiji od ostalih „logično dijabetičkih“ užurbanih „drž’ –ne daj“ utoraka. Naime, danas sam imala priliku upoznati predivnu obitelj Dokić.

Razlog zbog kojeg sam upoznala obitelj je Luka. Spona koja nas veže je dijabetes. No, ovaj susret je bio u potpunosti drugačiji. Obično je „scenarij“ takav da mi, osobe s dijabetesom, osnažujemo novootkrivene, a ponajviše njihove obitelji. Naravno, taj dio je potreban i zasigurno predstavlja odskočnu dasku u procesu prihvaćanja novonastale situacije. No, u životnoj priči obitelji Dokić fokus početnog osnaživanja je u potpunosti pao u drugi plan. Naprotiv, ušavši u njihov topli dom mogla se osjetiti ljubav, požrtvovnost i zajedništvo.

Luka je šesnaestogodišnji dječak s teškom psihomotornom retardacijom. Nepokretan je, ne govori, ne vidi. Kako sa svim navedenim poteškoćama, tako je i s dijabetesom, u potpunosti ovisan o brizi svojih ukućana. Luka naime ni na koji način ne može svojoj majci Bojani dati do znanja da li ima hiper ili hipoglikemiju. Jedino što im preostaje su učestala mjerenja šećera u krvi i praćenje situacije ovisno o pojedenom obroku. Kada govorimo o hrani, majka Bojana usitnjava namirnice do te mjere koja dozvoljava nesmetano gutanje budući da Luka ne može samostalno prožvakati komade hrane. Povežemo li uza sve dijabetes i trenutke kada Luka jednostavno ne želi ili ne može jesti, sasvim je logično da obitelj mora dodatno pripaziti i promatrati ne bi li se potkrala koja hipoglikemija.

Drugi razlog zbog kojeg je Luka postao i dio moje priče je kontinuirani mjerač. Naime, nerijetko se znalo događati da usred mjerenja šećera noću, dok spava ima spazme (grčenje mišića). Upravo je iz tog razloga majka dobila preporuku od neuropedijatrice za kontinuirani mjerač koji bi uvelike olakšao cjelokupnu skrb o dijabetesu. Luki smo tako postavili drugi senzor pomoću kojeg će obitelj moći pratiti kretanje njegovih šećera  i neće nepotrebno dolaziti do spazama u noćnim satima. Obzirom da u trenutku pisanja ovog teksta u Republici Hrvatskoj još nisu dostupni kontinuirani mjerači koji bi bili idealni za Lukin slučaj, smatramo da je cijeloj obitelji nužna naša pomoć kao dijabetičke zajednice, ali isto tako očekujemo da će mjerodavne institucije imati sluha za pomoć.

Iako teška životna priča, svakako vrijedi završiti ju u pozitivnom svijetlu i potvrditi još jednom onu tezu kako ova djeca doista zauzimaju posebno mjesto u našim srcima. Uz neopisivu toplinu koju sam osjećala prilikom upoznavanja Luke, posebno mi se urezala slika bezgranične ljubavi koju je ovaj mladi junak u tom trenutku dobivao od svojih brižnih bake Mare, brata Ivana, majke Bojane i vjernog čuvara, psa Abe. Upravo je ta slika zajedništva i ljubavi, unatoč svim zaista teškim situacijama s kojim se obitelj suočava, poruka i ove priče i poruka svima nama.

 Ana Špoljarić

Ukoliko konkretno želite pomoći obitelji Dokić, to možete učiniti tako da donirate FreeStyle Libre senzore direktno njima na adresu Beđići 59, 10040 Zagreb ili kod nas u Ilicu 48/1, pa ćemo iste odnijeti obitelji ili pak možete uplatiti svoju donaciju na Iban majke Bojane Dokić  (PBZ HR46 2340 0093 2016 5492 7).

luka

Ostali članci u kategoriji