• Zagrebačko dijabetičko društvo, udruga za promicanje zdravlja osoba oboljelih od dijabetesa

Hipoglikemija je stanje poznato gotovo svim oboljelima od šećerne bolesti, pogotovo s tipom 1. To je stanje koje izaziva najviše straha, razmišljanja i reakcije te se pokušava spriječiti. Ujedno je i stanje koje vjerojatno najviše plaši roditelje oboljele djece.

Iako hipoglikemija ima svoje simptome koji su jasno vidljivi i prepoznatljivi, postoje simptomi koje nije toliko lako prepoznati, slični su nekim drugim stanjima i/ili se stalno mijenjaju što oboljelima otežava pravodobne i adekvatne reakcije.

U javnosti i nedijabetičkoj populaciji često se može čuti mišljenje kako je odlično biti u hipoglikemiji jer „tada možete jesti što god hoćete“. Zanimljivo, no ne baš točno. Hipoglikemija je stanje koje zaustavlja aktivnosti, katkad možda i kad ih ne želimo zaustaviti, nosi sa sobom niz simptoma s kojim se oboljeli suočavaju, oporavak može trajati satima, a na kraju se ipak ne smije pojesti „koliko se nečega želi“. Katkad valja pojesti taj obrok od 15 grama ugljikohidrata i čekati da vam bude bolje. Možda kao najbolju ilustraciju možemo to usporediti kao kad bismo osobama koje nemaju šećernu bolest rekli da si pomognu s osjećajem iznimne slabosti zbog gladi jedenjem jedne jabuke i da im to treba biti dovoljno. U teoriji odgovara u potpunosti, ali je u praksi ponešto drukčija priča.

Suočavanje sa simptomima još je jedan od uzroka želje za sprečavanjem hipoglikemije u oboljelih. Fiziološki odgovori na pad glukoze u krvi proizvode širok raspon simptoma koji pomažu u prepoznavanju i poduzimanju koraka za povećanje razine glukoze u krvi. No, iako inicijalni simptomi hipoglikemije upozoravaju na pad glukoze u krvi, oni mogu znatno varirati otežavajući prepoznavanje. Prema literaturi simptomi hipoglikemije klasificiraju se u tri skupine:

1) autonomni – izazvani aktivacijom simpatičkoga ili parasimpatičkoga živčanog sustava, a očituju se znojenjem, drhtanjem ruku, ubrzanim otkucajima srca, glađu;
2) neuroglikopenični – uzrokovani nedostatkom glukoze u mozgu, a očituju se smetnjama vida, nejasnim govorom, pospanošću, zbunjenošću, slabošću, nespretnošću te neuobičajenim osjetima oko usta;
3) nespecifični simptomi slabosti – očituju se kao glavobolja i mučnina.

Pri vrlo niskoj koncentraciji glukoze u krvi, odnosno pri teškoj hipoglikemiji može doći do težih stanja – naglih promjena raspoloženja, mentalnoga stupora, agresivnosti, a u rijetkim i najgorim slučajevima nesvijesti, kome, konvulzija i smrti što svrstava hipoglikemiju u vrlo alarmantno stanje. S druge strane 4 – 10 % smrti osoba oboljelih od šećerne bolesti uzrokovano je hipoglikemijama što ukazuje na sposobnost rješavanja toga stanja (Cryer, 2012).

Oboljeli u kojih se epizode hipoglikemije ponavljaju mogu postati neosjetljivi na simptome, pri čemu čak i samo jedna nedavna epizoda hipoglikemije može otežati prepoznavanje sljedeće. Katkad se simptomi ne vide odmah, pogotovo u osoba koje imaju dijabetes dugo godina pa osoba nenadano počne osjećati neugodna događanja na ponašajnome, kognitivnome i motoričkome planu. Takva nagla hipoglikemija može rezultirati javnom neugodom, sramoćenjem, neugodnostima na radnome mjestu, izazivanjem nesreća i fizičkim ozljedama oboljeloga. Zbog tih neugodnih simptoma hipoglikemije i potencijalno za život opasnih posljedica teške hipoglikemije osobe oboljele od dijabetesa mogu razviti strah od hipoglikemije. Taj strah od hipoglikemije može prijeći u fobiju, smanjiti kvalitetu života i utjecati na regulaciju glukoze u krvi.

Strah od hipoglikemije

Strah od hipoglikemije jedna je od najvećih psiholoških zapreka u održavanju dobre razine glukoze u krvi. Strah od hipoglikemije najčešće se javlja nakon epizode teške hipoglikemije popraćene gubitkom svijesti, pri čemu što je epizoda bila neugodnija ili izazvala više traume, vjerojatnije je da će osoba razviti strah od ponovne pojave takve epizode. Oboljeli počinje sprečavati pojavu sljedećih hipoglikemija čak i pod cijenu dobre regulacije glukoze u krvi te u pokušaju da se izbjegne hipoglikemija, pacijenti sa strahom od hipoglikemije mogu razviti prenaglašena ponašanja radi sprečavanja hipoglikemije. U tim slučajevima osobe pod svaku cijenu nastoje spriječiti svaku sljedeću hipoglikemiju. To uključuje namjerno održavanje povišenih razina glukoze u krvi uzimanjem manjih količina inzulina od potrebnih ili pak pretjerano tretiranje ranih znakova hipoglikemije, odnosno uzimanje preobilnih obroka pri pojavi prvih simptoma snižene koncentracije glukoze u krvi. Vrlo često oboljeli reagiraju na simptome koji nisu nužno pokazatelji glikemije, nego mogu biti i pokazatelji straha i/ili tjeskobe (npr. drhtanje ruku ili osjećaj opće slabosti).

Iako takvo ponašanje dugoročno dovodi do loših posljedica (povećava rizik od nastajanja komplikacija povezanih sa šećernom bolešću), kratkoročno oslobađa neugodnih simptoma hipoglikemije i umanjuje strah te se na taj način održava. Ako primijetite da izbjegavate pojavu hipoglikemije čak i pod cijenu dobre regulacije, posavjetujte se sa svojim liječnikom i/ili psihologom.

Svjesnost hipoglikemije

Još je jedno važno stanje povezano s hipoglikemijom smanjena svjesnost hipoglikemije ili nesvjesnost hipoglikemije (engl. hypoglycaemia unawareness). Budući da svjesnost hipoglikemije ovisi primarno o percepciji i prepoznavanju simptoma, može se dogoditi da pacijenti ne uspiju na vrijeme prepoznati simptome i u nekim prilikama ne reagiraju adekvatno na njih, što može rezultirati čestim i teškim epizodama hipoglikemije. U tim situacijama oboljeli govore kako „nemaju simptome hipoglikemije“, no vrlo je često riječ o neprepoznavanju simptoma. Naravno, postoji i stanje nepostojanja simptoma hipoglikemije, no ono je rijetko i povezano je s kroničnim komplikacijama bolesti.
Kako si pomoći u situacijama neprepoznavanja simptoma?

Postoji nekoliko savjeta kako si olakšati svakodnevicu ako niste svjesni hipoglikemije. Prvo je pravilo prepoznavanja hipoglikemije zapamtiti rečenicu: „Ako je nešto čudno, vjerojatno je riječ o hipoglikemiji.“

Kako su simptomi zaista različiti sa svakom epizodom, važno je uočiti smetnju u motoričkome, kognitivnome i ponašajnome planu. Ako ste zbunjeni, ne vidite dobro, pospani ste ili ne razumijete jednostavne upute, provjerite GUK, vrlo je vjerojatno riječ o hipoglikemiji.

Pronađite svoje simptome. Osim standardnih svaka osoba ima i neke specifične simptome hipoglikemije koji nepogrešivo ukazuju na pad šećera – pronađite ih. U nekih je riječ o iznenadnoj pospanosti, ljutnji ili grčenju nekih mišića. Pratite svoje tijelo i svoje znakove.

Kad primijetite neke znakove, obratite pozornost na njih. Hipogliekmija nije situacija za odgađanje. Nema razmišljanja: „Samo da završim zadatak.“ Kad uočite simptom, odmah provjerite GUK i tretirajte hipo. Ljudi često uočavaju simptome, samo im ne pridaju važnost. Važno je pratiti svoje tijelo i reagirati na njegove zahtjeve.

Nakon provjere GUK-a, odmah reagirajte. Bez odgađanja.

Nakon toga, provjerite GUK nakon petnaestak minuta.

Vježbajte se pratiti kako reagirate, kako se hipoglikemija kod vas manifestira, ali najvažnije od svega, mjerite glukozu u krvi i nastojte spriječiti velike oscilacije glikemije!

Ivona Poljak, mag. psych.

Literatura:
Cryer, P. (2012). Severe Hypoglycemia Predicts Mortality in Diabetes. Diabetes Care; 35(9): 1814-1816.

Ostali članci u kategoriji