• Zagrebačko dijabetičko društvo, udruga za promicanje zdravlja osoba oboljelih od dijabetesa

Imao sam veliku čast i zadovoljstvo kao predstavnik Zagrebačkog dijabetičkog društva sudjelovati u kampu za osobe s dijabetesom u Crnogorskom gradu Bar. Moji zadaci su bili: usporediti naša prava osoba s dijabetesom u CG i RH, upoznati brojne divne ljude, te održati što zanimljivije predavanje vezano za tehnologiju i dijabetes. Barem prva dva cilja su ostvarena, a nadam se i treći.

Krenimo od kraja, najdraži lik u stripu Alan Fordu mi je bio Sir Oliver koji je uvijek u kaputu imao gomilu zanimljivih stvarčica uvijek spremnih za prodaju. Moje nisu bile za prodaju, ali ih je bilo puno i bili su vrlo zanimljive. Svega se tu našlo: od demo Libre i Dexcom senzora, preko Medtronic i Dana inzulinskih pumpi, pa do fantastičnih dodataka koji Libre pretvaraju u punokrvni rtCGMS s alarmima, udaljenim monitoringom i mogućnošću kalibracije – Ambrosia i MiaoMiao.

Ali ni to nije sve, budući da sam friški (i neiskusni) korisnik kućnog „closed loop-a“, tj. umjetnog pankerasa, i ta tema se našla na dnevnom redu. Doduše ne na predavanju, nego u obližnjoj birtiji na modernoj rivijeri grada Bara.

 

Kamp za osobe s dijabetesom u gradu Baru

Vratimo se na početak. Crna Gora je mala zemlja u kojoj živi nešto više od pola miliona stanovnika. Grad Bar je lijepi mali grad na obali Jadrana u kojem živi jedna posebna osoba. Osoba koja je u stanju okupiti „crème de la crème“ Crnogorske i Srpske dijabetologije, te ih sve zajedno dovesti da nešto nauče 30tak znatiželjnih dijabetičara. To se onda zove „dijabetički kamp“ i nešto je što bi najmanje jednom u životu trebala doživjeti svaka osoba s dijabetesom. Osoba o kojoj pišem je dr. Valentina Kalinić, endokrinologinja je u malom bolničkom centru grada Bara. Riječ je o osobi koja toliko zrači optimizmom i energijom, da se pored nje sve čini lako i izvedivo.

Kamp je organiziran upravo onako kako treba, 5 dana od svakog jutra do 13h traju predavanja koja pokrivaju baš sve aspekte života s dijabetesom. A nakon 13h su na redu „sport i glazba“, točnije „druženje i zabava“. Ne može biti loše u fantastičnom ambijentu prekrasnog i sigurnog malog mediteranskog grada i  beskrajnim druženjima na njegovoj obali. Nešto kao Trogir blizu Splita, a opet drugačije i posebno.

 

Usporedba prava osoba s dijabetesom u Crnoj Gori i Hrvatskoj

Sve ovo se događalo niti mjesec dana od velikog Hrvatskog uspjeha – dolaska senzora za kontinuirano mjerenje na HZZO listu pomagala. Naravno da sam bio ponosan što mogu o tome pričati, ali ponosni su i Crnogorci, imaju i čime bit. Jeste li znali da su gotovo svi lijekovi bez ikakve doplate za tip 2 dijabetičare u Crnoj Gori? Ovdje ne govorim o bilo čemu, govorim o lijekovima kao što su Degludec, Lixisenatide, DPP4 i Liraglutide! Degludec je bez doplate i za tip 1 i za tip 2, naravno ne šakom i kapom, već pod određenim indikacijama.

U Hrvatskoj imamo novoosnovano nacionalno povjerenstvo za dijabetes pri Ministarstvu zdravstva, tko zna što će sve pozitivno iz njihove kuhinje izaći. Nadalje, ne zaboravimo da već i sad konje za utrku (tj. hvalisanje) imamo. Siguran sam da bi svaki tip 1 u Crnoj Gori poželio prava koja mi imamo ovdje u Hrvatskoj. Osim što ostvarujemo pravo na nešto više trakica, imamo pravo na solidan izbor kvalitetnih brendova aparatića, dok njihovo osiguranje pokriva jedan aparatić i trakice za njega – „Element“.

Da, tip 1 u Hrvatskoj doplaćuje Tresibu, kao i tip 2.. No zato su u Hrvatskoj brojni drugi inzulini za tip 1 bez doplate, senzori su konačno tu, a možda uskoro i brži Aspart. Kada bi se prava tip 1 nekako mogla replicirati u Crnu Goru, a prava tip 2 – u Hrvatsku, obje zemlje bi bile ljepše mjesto za život osoba s dijabetesom.

 

Ravnatelj Crnogorskog HZZO-a

još jedna od brojnih osoba koja je na mene ostavila odličan dojam je ravnatelj crnogorskog HZZO-a g. Sead Čirgić (puni naziv njihovog pandana HZZO-u je: Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore). Čovjek je vrlo korektno izašao pred sve sudionike i organizatore kampa, spomenuo brojna poboljšanja koja su nedavno ostvarena: dodatne trakice za krv, dodatne inzulinske pumpe i slično… I komotno je time mogao završiti svoje izlaganje, ali nije. Na kraju je samoinicijativno izjavio da rade na uvođenju senzora za djecu za bezbolno kontinuirano mjerenje glukoze! Uspjeli smo poslije popričati i apelirao sam da pokušaju i mojim supatnicima koji nisu više djeca osigurati pokoji senzor, jer djeca imaju nezgodnu naviku da prebrzo odrastu. U svakom slučaju riječ je o hvale vrijednoj gesti i dobroj volji vrlo visokog dužnosnika. Držimo fige!

 

Javne ličnosti i pokrovitelji

Pored brojnih medicinskih stručnjaka, organizatori su se potrudili da na kamp, u skladu sa tradicijom, dovedu i poznate osobe čiji je utjecaj u javnosti uvijek značajan, a koje se nemaju problem otvoreno govoriti o svojim zdravstvenim problemima. Poznata muzička zvijezda Goca Tržan je bila gost ove godine. Ona nije oboljela od dijabetesa, već od inzulinske rezistencije, što je korak do šećerne bolesti. Tu je bio i glavni sponzor, tvrtka Novo Nordisk koja pored brojnih drugih, od početka podržava ovaj kamp. Oni smatraju da su pacijentima potrebne kvalitetne informacije, ali ne samo preko interneta, već organizirano i kvalitetno, baš kao u ovom kampu.

 

Za kraj

Iskrene čestitke organizatorima i svima koji su prepoznali važnost ovakvih projekata. Internet i liječničke ordinacije nisu dovoljne da bi se dijabetes kvalitetno kontrolirao. A od kvalitetne edukacije i samokontrole dijabetesa koristi imaju baš svi: pacijenti, obitelji, medicinska struka, osiguranje i cjelokupna ljudska zajednica. Crnogorski kamp je najbolji primjer kako se osobe s dijabetesom uz kvalitetnu edukaciju mogu zabaviti, ali i dodatno osnažiti za uspješniji život s dijabetesom.

Davor Skeledžija

Svakako pogledajte sipmatičan video uradak te fotogaleriju s održanog Kampa. 🙂

Tagged with:    

Ostali članci u kategoriji