• Zagrebačko dijabetičko društvo, udruga za promicanje zdravlja osoba oboljelih od dijabetesa

CGMTransmitter-1000w_1000_667_92

 

Mi i naš prijatelj Dexcom

Nikola je od dijabetesa obolio u dobi od 16 mjeseci. Nije znao govoriti, sjećam se da je vokabular (osim uobičajenih mama i tata) bio limitiran na „Toji to!“ (Otvori to!) i „deda“ (svi u bijelim kutama – muško, žensko – nema veze). Došetali smo se do bolnice s djetetom za ručicu. I onda su nam rekli da mu prvo moraju spašavati život. Život nam se okrenuo naglavačke. Sve je postalo kaos. Sjećam se samo magle u glavi… Bla bla… dijabetes… bla bla… inzulin… bla bla… do kraja života.
Onda je krenula borba. Ni verbalno, ni konceptualno nije bio sposoban shvatiti ni izraziti svoja stanja, nije znao reći: „Nije mi dobro“, ili „Boli me trbuh“, ili „Gladan sam.“ Samo plakati, vrištati ili u potpunosti klonuti. Čovjek u takvoj situaciji vjerojatno izoštri svoja osjetila do krajnjih granica i koliko je to moguće, postane sam to dijete, ali mislim da je svakomu odraslom dijabetičaru ili iskusnomu roditelju djeteta dijabetičara jasno u kakvoj smo se situaciji našli.
Kroz naše ruke prošlo je trakica i trakica. Minimalno 10 dnevno. Silne količine po danu i po noći. Ne spominjem nespavanje jer je to nešto na što se čovjek s vremenom navikne. Kao i na to da ignorira alarme po noći i sanja sirene… Iako na našemu tržištu već duže vrijeme postoji Enlite CGM sustav, nismo se za njega odlučivali iako je Nikola korisnik Medtronicove pumpe. I onda smo prisustvovali predavanju u ZDD-u na kojemu je predstavljen Dexcom. Sustav mi se učinio izvrsnim i u tome trenutku cijena senzora bila je čak i prihvatljiva nakon inicijalne pozamašne investicije. Kako sam veliki ljubitelj gadgeta, na internetu sam pročitala o mogućnosti spajanja Dexcoma s internetom i udaljenoga praćenja djetetova stanja. To je bio trigger za konačnu odluku.
Dexcom je sustav za kontinuirano praćenje šećera u krvi, tj. u međustaničnoj tekućini. Sastoji se od 3 dijela: senzora koji se umeće u tijelo (iglom) i prikuplja podatke o stanju šećera u međustaničnoj tekućini, odašiljača koji se umeće u senzor i šalje podatke prema prijemniku koji te podatke tada na ekranu prikazuje u obliku grafa. Očitanja se događaju svakih 5 minuta.

Dexcomov prijemnik moguće je podesiti prema vlastitim potrebama – gornju i donju granicu poželjnoga GUK-a te alarme koji će nas obavijestiti ako se te granice pređu. Alarmi mogu biti vibracijski, manje glasni, glasniji ili jako glasni.
U slučaju da je šećer u krvi stabilan, očitanja su gotovo identična glukometru i aparat je vrlo precizan. Odstupanja se događaju u slučaju nagloga rasta ili pada razine šećera u krvi s obzirom na to da Dexcom vrijednosti dobiva iz međustanične tekućine gdje se promjene manifestiraju s odgodom od 15-ak minuta. Dexcom će promjene označiti na prijamniku strelicama:
→ glukoza u krvi stabilna je, ne smanjuje se i ne povećava više od 0,6 mmol/L/min (ili 3.3 mmol/L u satu)
↗ glukoza u krvi u laganome je porastu 0.06 – 0.11 mmol/L/min (ili 3.3 – 6.7 mmol/L u satu)
↑ glukoza u krvi raste 0.11 – 0.17 mmol/L/min (ili 6.7 – 10 mmol/L u satu)
↑↑ glukoza u krvi ubrzano raste za više od 0.17 mmol/L/min (ili više od 10 mmol/L u satu)
↘ glukoza u krvi u laganome je padu 0.06 – 0.11 mmol/L/min (ili 3.3 – 6.7 mmol/L u satu)
↓ glukoza u krvi pada 0.11 – 0.17 mmol/L/min (ili 6.7 – 10 mmol/L u satu)
↓↓ glukoza u krvi ubrzano pada za više od 0.17 mmol/L/min (ili više od 10 mmol/L u satu)

Ako nema strelice, prijemnik u tome trenutku ne računa koliko brzo glukoza raste ili pada. U slučaju zabrinutosti, razina GUK-a može se provjeriti glukometrom
Takvi podatci o kretanju GUK-a od neprocjenjive su vrijednosti jer pružaju mogućnost pravodobne reakcije radi prevencije hipo- ili hiperglikemije. Time je omogućena znatno bolja regulacija bolesti. Na primjer, ako primijetimo da šećer naglo pada, zaustavit ćemo isporuku inzulina na pumpi (suspendirati je ili postaviti privremeni bazal na 0 % tijekom pola sata), dati mu glukozne bombone i ovisno o razini šećera i neki konkretniji ugljikohidrat. Ako šećer raste, dodat ćemo inzulina i pratiti razvoj događaja u realnome vremenu. Nikola je i prije nabavke Dexcoma bio relativno dobro reguliran za dijete njegove dobi, posljednji HbA1C-ovi prije toga vrtjeli su se oko 6,8 – 6,9 %. Prvi sljedeći nakon postavljanja Dexcoma bio je 6,2 % uz osjetno manje stresa i za njega i za nas i znatno manje hipoglikemija i velikih oscilacija šećera. Posljednji HbA1C bio je 6,0 %. Ne mogu reći da u to nije uložen veliki trud i napor, ali je taj posao znatno olakšan. Lakše je biti pametan kad znaš što se događa i kad nisi skoro u potpunosti slijep za neke stvari. Kako znamo da je HbA1C parametar koji nam ukazuje na dobru regulaciju bolesti, možemo zaključiti da uz kontinuirani mjerač šećera kao što je Dexcom dijabetičari mogu itekako pridonijeti svojemu dugoročnom zdravlju i smanjenju mogućnosti komplikacija bolesti.
Kako bi se osigurala što veća preciznost Dexcoma, proizvođač traži kalibriranje svakih 12 sati. To znači da je glukometrom potrebno izmjeriti razinu GUK-a te taj podatak unijeti u uređaj.
Insertiranje samoga senzora manje je ili jednako bolno kao i postavljanje infuzijskih setova za inzulinsku pumpu. Ovdje ne govorim iz vlastitoga iskustva, nego sudeći prema reakcijama osmogodišnjega djeteta. Proizvođač kaže da je postavljanje odobreno za područje abdomena i za područje gornjega dijela stražnjice za djecu, međutim mnogi ga postavljaju i na nadlakticu.

1440x902-the-dexcom-difference_ver01

 

Trajanje
Deklarirano je trajanje senzora 7 dana. Nakon toga perioda na prijemniku se pojavljuje poruka da je senzor potrebno zamijeniti. No ako je sve u redu, nema iritacije kože, učestalo se ne pojavljuju pogreške očitanja – senzor je moguće produžiti tako da se ponovo pokrene ispočetka i time mu se produžuje rok trajanja. U našemu slučaju, trajnost je senzora otprilike 14 dana, ali postoji i mnoštvo korisnika koji mu trajnost produže i na četiri tjedna, što je financijski svakako olakotna okolnost.
Deklarirano je trajanje odašiljača 6 mjeseci, no uglavnom potraje i do godinu dana.
Što se tiče prijemnika, trajanje mu je deklarirano na 12 mjeseci, ali realno potraje puno duže od toga.

Cijene
(Svi dolje navedeni podatci odnose se na Dexcom G4 iako se u međuvremenu na tržištu pojavio i G5 koji je znatno skuplji, no nudi i neke dodatne prednosti)
Najmanje atraktivan dio Dexcoma u Hrvatskoj upravo je cijena uređaja i senzora. Najbliže ga je moguće nabaviti u Sloveniji. Kontakt podatci:
Metka Švara
Višja prodajna zastopnica za DC
Roche farmacevtska družba d.o.o.
Vodovodna cesta 109
SI-1000 Ljubljana, Slovenija
Tel:      +386 (0) 1 568 02 66
Fax:     +386 (0) 1 568 02 73
Mobitel: +386 (0) 41 391 125
E-pošta: metka.svara@roche.com
www.roche.si

Cijene su sljedeće:
Senzor 68 € (za narudžbu više od 20 komada moguće je dobiti popust)
Prijemnik 580 €
Odašiljač 512 €

U Sloveniji je potrebno odraditi kratku edukaciju u trajanju od jednog sata na kojoj dijete može ili ne mora biti prisutno. Edukacija se vrši u tvrtki Roche dok se uređaj plaća i preuzima u ljekarni Proloco medico u Ljubljani.
Kako je cijena ipak bitna, moram napomenuti da je u Europi uređaj po najpovoljnijoj cijeni moguće dobiti u Češkoj i u Slovačkoj. Kontakt podatci za Slovačku:
Ing. Martin Kuchta
zástupce ředitele
The Deputy Director
A.IMPORT.CZ, spol. s r.o.
A.IMPORT.SK, spol. s r.o.
tel.: +420 720 689 799
fax: +420 381 291 282
fax: +421 244 633 987
www.aimport.cz
www.aimport.sk

Cijene su sljedeće:
Senzor 64,4€
Prijemnik 485,00€
Odašiljač 362,25€

Slovaci s kojima imam izravn iskustvo paket šalju poštom i edukaciju nije potrebno odrađivati.
Što se tiče edukacije, za one malo strašljive i nesigurne, nije ju loše odraditi uživo, no na Youtubeu je dostupno mnoštvo videoklipova u kojima je postavljanje senzora vrlo lijepo prikazano. Osobito mogu preporučiti Diabetic Danicu koja na vrlo opušten i detaljan način pokazuje sve što je potrebno.

Dexcom i mi
Vraćam se natrag u naš život. Dexcom ga je definitivno promijenio. Nije me više toliko strah noći jer znam da imam alarm koji će me upozoriti ako Nikoli razina šećera u krvi padne prenisko ili pak previše skoči. Uporan je i radišan i svoj zadatak uredno ispunjava.
Učiteljica u školi odahnula je jer joj u razredu više ne sjedi tempirana bomba. Pogledom u aparat vidi kakvo je Nikolino stanje i puno joj je lakše reagirati u slučaju potrebe.
U međuvremenu smo Dexcom očitanja uspjeli povezati i s internetom u realnome vremenu, tako da i ja na poslu u svakom trenutku mogu vidjeti kakvo je stanje. To je moguće napraviti na nekoliko načina, no osnova je svega projekt Nightscout http://www.nightscout.info/. Projekt je nastao kao plod rada roditelja djece dijabetičara koji su željeli napraviti korak naprijed i prestati živjeti u stalnome strahu dok su odvojeni od svoje djece. On u osnovi omogućuje prijenos podataka o stanju GUK-a na internet odakle ga je moguće s udaljenosti pratiti bilo na kojemu uređaju kojem je internet dostupan – računalo, tablet, mobitel, pametni sat itd.
Za roditelje djece dijabetičara, osobito za roditelje jako male djece kao što je moj Nikola bio na početku ove priče, ovo je sjajna stvar. Cijeli je projekt DIY (Do-it-yourself, tj. sam svoj majstor) i može se računati na pomoć velike zajednice roditelja diljem svijeta koji su također korisnici toga.
Dexcom je odličan alat koji olakšava život dijabetičarima i onima koji o njima skrbe. U nama susjednoj Sloveniji koja je vrlo pametno razradila strategiju borbe protiv šećerne bolesti i njezinih komplikacija te na taj način i dugoročno minimizirala ogromne troškove liječenja oboljelih osoba, dijabetičari preko HZZO-a imaju pravo na dobivanje 40 senzora godišnje i jednoga odašiljača. U Hrvatskoj uređaj nije dostupan i nije na listi HZZO-o, što ga čini vrlo skupim pogotovo zato što je potrebno mijenjati ne samo senzore, nego i ostale dijelove. Ipak, ako je na neki način do njega moguće doći (putem donacija, besramnim žicanjem obitelji i prijatelja ☺ i slično) svakako se isplati svaki uloženi novčić. Nadam se, kao i brojni drugi roditelji da će i kod nas to isto biti dostupno u skorije vrijeme. 

Larisa Koršić Buneta,
majka Nikole, 8 godina

Preuzeto: ZADI broj 2/2016.

Ostali članci u kategoriji